Rođeni, na Istoku duvaju hladni vetrovi,
peščane dine gutaju Beduine,
kao tebe, moji gladni pogledi,
noći su hladne Sibirske,
usne im cerekave, kurvanjske.
Žedni mi snovi tebe,
skapavaju u pustinji,
čežnji se smeju, oko prepona
umotani, svileni čaršafi,
požude vrisak guše,
oko vrata zveckavi dukati.
Rođeni, grudi su mi rane duboke,
kao riznica Petre,
duša, usamljenija od Mrtvog mora,
sa solju na rukama,
oči, tugom okupane,
zatočenice tvoje ljubavi, na mukama.
Rođeni, moje su misli
neumorne trbušne plesačice,
za njima žude nemani,
zbog njih se vode ratovi,
a one nedodirljive
ljube, plešu i prkose,
samo zbog tebe.
Lj. V.
