Nikad ti nisam rekla
kako sam ljuštila bol noktima
kad bi suza nedostajanja potekla
razarajući sliku idile u mislima.
Kako sam čvrsto držala na uzdi srce
dok sam krikom zvala ti ime
očajno želeći da ogreje sunce
ovu nadu hladniju od Sibirske zime.
Kako je na dodir jecala prazna postelja
tama se rugala neostvarenim snovima
na zgarištu duše tinjala ista želja
održavajući staklasti sjaj ljubavi u očima.
Nikada ti nisam rekla da u jedan uzdah stane više od hiljadu reči
da bi jedan pogled tugu godina mogao da izleči
jedan osmeh nesreću da skrati
a toplota dodira iz smrti da me vrati.
Nikada ti nisam rekla jer reči bi ti donele samo tugu
tad i ti bi znao da kao slepci uzalud gledamo u dugu
ne videći da njene prelepe boje dugo ne traju
da život nas vara iluzijom o srećnom kraju.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Sviđa mi seLiked by 1 person