Ja sam ćelava ispod pazuha
Tu sakrivam par uzdaha
Izvučem ih kad me tuga zasvrbi
Obrišem suze sa uplakanih kolena
I oči izvadim pa se lepoti sunca divim.
Ponekad se upitam, znaš li mojih zagrljaja broj?
Znaš li kako je biti svoj kad te ne ljubi neko tvoj?
Dugo slažem misli kad utihne bol
I smejem se tvojim smehom meni
Jer ima nešto prokleto u meni-ženi!
Ja ne pišem pesme
I ne rastavljam ljubav na slogove
mene nisu voleli pesnički Bogovi
Al ne žalim, mene boli
Jer se mojim imenom
nisu ponosili pogledi tvoji!
Sva moja ćutanja oblače crne rolke
Zima je i crno tuzi lepo stoji
Hladno jeca praznina
pod prstima vrelim mojim
Al prvi put se ne bojim!
Meni je i tvoje ništa sve
I da odeš
meni puno srce ostaće
I biću gubitnik
I lutalica
Al uvek ista,
u tebe zaljubljena ptica.
Grlica zlatnog 💜
Sviđa mi seSviđa mi se