Kada se vratiš u priču iz koje su pobegli i miševi
dočekaće te izgrižena sećanja rasuta po stolu samovanja
u paučinu uramljeni jauci nekadašnjeg bola
pogled zalepljen na prozor čekanja
i nikad dovršena pesma o nama.
Dočekaće te suvi pelcer nadinog semena u saksiji tugovanja
razbijena čaša ispijenog otrova nerazumevanja
silueta ljubavi obešena na čiviluk zaborava
i oproštajno pismo pisano suzama.
Kada se vratiš u priču iz koje su pobegli i miševi
dočekaće te pepeo vremena koje se ne vraća
miris dva crna oka oslepela od tugovanja
i slika žene bez posvete na dnu prašnjavog kovčega uspomena.
Ljiljana Vojnović
Dobro dišeš. Svidja mi se. Ova sad je nekako naj naj, po mom ukusu. Baš je jaka, onako baš strava. Ful dobra.
Sviđa mi seLiked by 2 people
Hvala puno 😊
Sviđa mi seSviđa mi se
Uhhhh bre… Respect.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala, Mladene!
Sviđa mi seSviđa mi se