TIHI SATI…

Opet su sati, tiši od tišine
koracima svojim, seli mi na breme
da osete misli, u sred dnevne tmine
kako tužno jeca, bez voljenog vreme.

Pa mi duša pusta, dno dotiče pakla
bezglasja se strune, kidaju u niti
golih misli eho, razbija o stakla
bola koji mora, osmehom prikriti.

Al’ u oku slika, pogled grli nadu
voljenog mi lika, ljubav crta sunce
uzalud se trude, sati da ukradu
uzalud su tihi, kada ljubi srce.

Lj. V.

Postavi komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.