Opet su sati, tiši od tišine
koracima svojim, seli mi na breme
da osete misli, u sred dnevne tmine
kako tužno jeca, bez voljenog vreme.Pa mi duša pusta, dno dotiče pakla
bezglasja se strune, kidaju u niti
golih misli eho, razbija o stakla
bola koji mora, osmehom prikriti.Al’ u oku slika, pogled grli nadu
voljenog mi lika, ljubav crta sunce
uzalud se trude, sati da ukradu
uzalud su tihi, kada ljubi srce.Lj. V.