ZLATO MOJE

Prošli su vekovi traženja
izgubljenih
nađeni odavno trunu u paklu
s pola srca ni krik ne ispuštam
uzalud me boginjom nazivaš
uzalud mi uzdasima nazdravljaš
i bisere ljubavi prosipaš
pred moje oči oslepele.

Ti si samo reč
koja me okrzla u prolazu
rečenica
sa tri tačke na kraju
Ti nisi odraz-slika
svih mojih želja
u ramu od suvog zlata
a ja više nisam kraljica iluzije
na prestolu od blata.

Ovo je zadnji put
da u ime neverice
skidam dušu do gola
poslednje zrno bola
upereno u tvoje predkomore
jer zlato moje
odigrali smo sve uloge
od strasti do ljubomore
a ljubav ostaje samo lepa fraza
koju ni jedno od nas ne poznaje.

Ljiljana Vojnović

Postavi komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.